PlayStation prestaje proizvoditi diskove 2028.: kraj jedne ere?

Ovo je jednako toliko simbol koliko i industrijska odluka. 1. srpnja 2026. PlayStation je najavio da će prestati s proizvodnjom fizičkih diskova za svoje nove igre počevši od siječnja 2028. Okreće se jedna stranica, no prije nego što proglasimo smrt fizičke igre, treba pročitati točne uvjete.

Što je Sony zapravo najavio

• Počevši od siječnja 2028., novi PlayStation naslovi više se neće tiskati na disku: prodavat će se digitalno (PlayStation Store i kodovi u trgovini).
• Nema nikakvog utjecaja na igre koje su već izašle, niti na one koje će izaći prije siječnja 2028.: postojeći diskovi i dalje rade, a stariji naslovi i dalje se mogu proizvoditi na disku.
• Sonyjevo obrazloženje: „prirodan smjer”, s obzirom na to da digitalno izdanje već čini 85% prodaje cjelovitih igara na PS4 i PS5 konzolama, naspram 15% za fizičko izdanje.

Drugim riječima: Sony ne „briše” vašu kolekciju. Tvrtka dugoročno prestaje proizvoditi nove diskove. Ta je nijansa važna, i to je upravo vrsta pojednostavljivanja koju treba izbjegavati.

Dvostruki signal

Ova najava nije došla sama. Sony je također potvrdio zatvaranje online trgovina za PS3 i PS Vita u većini zemalja u srpnju 2027. Dva signala koja se podudaraju, u razmaku od godinu dana, ocrtavaju jasnu putanju: potpuni prelazak na digitalno, i postupno gašenje pristupa starijim katalozima.

Zašto prava rasprava nije „fizičko protiv digitalnog”

Kraj diska s pravom izaziva val emocija. No svesti temu samo na format bila bi pogreška. Disk nikada nije bio apsolutna garancija (vidi „Fizička igra zauvijek: velika iluzija”): još od ere umreženih konzola, igra može ovisiti o poslužiteljima, računima i ažuriranjima.

Pravi izazov leži drugdje. Svodi se na jednu riječ: izbor, a iza njega vaša prava:

• pravo da znate što kupujete (licencu, a ne predmet);
• pravo da preprodate, posudite, prenesete ono što ste platili;
• pravo na očuvanje: da igra ne nestane onog dana kad se poslužitelj ugasi;
• pravo na povrat novca i na odbijanje neuravnoteženih uvjeta.

Prelazak na potpuno digitalno sam po sebi nije problem. To postaje problem kad ga prati tiho povlačenje tih prava, a da to nijedan zakon nije odlučio. Kraj diska nije bolest: on je najvidljiviji simptom.

Što učiniti?

Ni jalova nostalgija, ni fatalizam. Ispravan odgovor jest zahtijevati da digitalno napokon prati stvarne garancije: transparentnost prije kupnje, mogućnost preprodaje digitalnih igara, obveze „kraja životnog vijeka” za online igre, očuvanje kulturne baštine, upravo „6 garancija” koje predlaže GamerGen. To je upravo smjer koji ocrtava naša sinteza tema, i ono što bi mogao donijeti budući europski Digital Fairness Act.

Disk odlazi. To nije razlog da s njim pustimo i naša prava igrača.

Pročitajte i: „6 garancija za dematerijalizaciju naših prava” (GamerGen) · Fizičko, digitalno, Game Pass: što zapravo zadržavate? · Kad Sony briše sadržaje „kupljene zauvijek”

Službeni izvori

• PlayStation.Blog, službena najava (1. srpnja 2026.)
• CNBC
• Push Square