Fizičko, digitalno, Game Pass: što zapravo zadržavate?

Od kazeta do pretplata, način pristupa igrama mijenjao se nekoliko puta. Iza udobnosti, svaki model nudi vrlo različita prava. Usporedimo ih pošteno u onome što je bitno: vlasništvo, preprodaja i očuvanje.

Fizička igra

• Vlasništvo: posjedujete opipljivu kopiju, pravi osjećaj posjedovanja (s nijansama « iluzije vječnog fizičkog »).
• Preprodaja: moguća i zakonita (preprodati, posuditi, pokloniti) zahvaljujući iscrpljenju prava.
• Očuvanje: dokle god medij i konzola rade, igra se pokreće, potencijalno desetljećima. Disk se ipak može izgrebati ili slomiti.

Digitalna igra (kupljena)

• Vlasništvo: licenca za korištenje, a ne dobro. Ne posjedujete igru.
• Preprodaja: u praksi zabranjena (potvrđeno od strane francuskog pravosuđa 2024. godine).
• Očuvanje: ovisi o opstanku platforme i poslužitelja. Zauzvrat, trenutačan pristup i nema predmeta za spremanje.

Pretplata (Game Pass, PS Plus…)

• Vlasništvo: nikakvo. Unajmljujete pristup katalogu.
• Preprodaja: nije primjenjivo.
• Očuvanje: nikakvo. Igra može napustiti katalog; prestanak pretplate okončava svaki pristup. To je najpraktičniji model… i najnesigurniji.

Nijedan model nije « pravi » u apsolutnom smislu: sve ovisi o tome što cijenite. Pravi problem je što se te razlike u pravima gotovo nikada jasno ne prikazuju u trenutku plaćanja.

Bitno nije nametnuti jedan model, već zajamčiti izbor i transparentnost, kako bi svatko znao što kupuje.