Preprodaja digitalnih igara: zašto bi i izdavači profitirali

Izdavači se boje preprodaje kao što su se nekad bojali piratstva: u njoj vide izgubljenu zaradu. Taj strah, kad se pobliže razmotri, ne izdrži provjeru, regulirano tržište digitalnih rabljenih igara služilo bi i njihovim interesima. Evo zašto.

1. Proširenje baze igrača

Nemaju svi mogućnost kupiti svaku igru po punoj cijeni. Rabljene igre omogućuju onima s manje novca da otkriju naslov koji bi inače zanemarili. A igrač osvojen prvim nastavkom nekog serijala budući je kupac, ovaj put po punoj cijeni, drugog nastavka. Ne kupuje se nastavak priče koju nismo ni započeli: tržište rabljenih igara hrani buduću prodaju novih igara.

2. Prihod od svake preprodaje

To je glavna razlika u odnosu na fizičke rabljene igre. Danas, kad igrač preproda disk, izdavač ne dobiva ništa, sve ide preprodavaču. U sustavu prenosive digitalne licence, zakon može predvidjeti da provizija pripada izdavaču kod svake preprodaje. Rabljene igre prestaju biti gubitak i postaju stalan izvor prihoda.

3. Nadzirano tržište

Za razliku od nekontrolirane fizičke preprodaje, regulirano digitalno tržište može biti nadzirano: sljedivost licenci, pravila o cijenama, mogući gornji limiti. Izdavač zadržava kontrolu nad svojim ekosustavom umjesto da je trpi.

4. Obnavljanje povjerenja

Svako gašenje poslužitelja, svaka igra učinjena neigrivom, svaka odbijena preprodaja dodatno narušava odnos povjerenja s igračima. Ponuditi istinsko pravo na preprodaju, transparentno i pravedno, znači odgovoriti na duboko očekivanje te pretvoriti izvor srdžbe u komercijalni argument.

Pitanje nije hoće li ta prava doći, nego kada. Bolje da industrija sama izgradi to tržište u svoju korist, nego da na to bude prisiljena kasnije, u lošijim uvjetima.

Predloženi okvir detaljno je opisan u našem prijedlogu zakona za pravednu preprodaju.